Danas 11.02.2014. godine se po 11 put obeležava Dan bezbednosti na internetu u organizaciji Fonda B92 pod sloganom "Hajde da napravimo bolji internet zajedno". Ovaj dan se obeležava svakog drugog utorka u februaru.
Prvi problemi sa kojim se srećemo na internetu to su virusi! Virus je program ili kod koji se replikuje u drugim datotekama i sa kojima dolazi u kontakt.On može da zarazi bilo koji program. On ne mora odmah da zarazi datoteke već čeka neko određeno vreme i onda napada računarski sistem. Virusi se danas prenose na razne načine ,a to su:
Kako se rešiti virusa?!
Da bi se rešili virusa trebalo bi da koristimo antivirus programe. Antivirus softver se koristi za zaštitu ,identifikaciju i uklanjanje računarskih virusa ,kao i svakog drugog programa koji može da nanese štetu računaru. Prvo poznato uklanjanje računarskog virusa izvršeno je 1987. softverom Brent Fiks,a radilo se o jednom od prvih poznatih virusa- Viena virus. Antivirusi se najčešće skidaju sa interneta i koriste se besplatne verzije. Treba ih skidati sa pouzdanih sajtova tj. zvaničnih stranica proizvođača antivirusa. Evo par linkova sa kojih možete skinuti antiviruse: http://www.avast.com/index http://free.avg.com/eu-en/homepage http://www.avira.com/en/downloads Haker (eng. hacker) je pojam u računarstvu koji može značiti nekoliko stvari. Starije značenje reči označava osobu koja zna puno o kompjuterima i voli eksperimentirati s njima i činiti nove stvari. Danas, međutim, veoma često označava osobu koja se bavi nelegalnim kompjuterskim aktivnostima, npr. pokušava upasti u kompjutere drugih ljudi i/ili ih oštetiti koristeći maliciozni softver i ostale tehnike upada u kompjuterski sistem, iako je ispravan naziv za ovakve osobe zapravo kreker (cracker). AKADEMSKI HAKERI Akademske hakere odlikuje rad na slobodnom softveru i korištenje svog vlastitog imena što ih upravo razlikuje od hakera koji vole rad u tajnosti pod raznima aliasima. Neki od istaknutih hakera su Vinton Cerf, koji je odigrao važnu ulogu u gotovo svim razvojnim pomacima u tehnologiji Interneta i Richard Stallman, pokretač projekta za slobodan operacijski sustav, GNU. HAKERSKA ETIKA Hakerska etika se temelji na razmeni stručnog znanja te pisanju slobodnog softvera radi lakšeg pristupa informacijama. Etički hakeri se bore protiv virtualnih kriminalaca i otkrivaju greške kako bi mogli ukloniti sigurnosne nedostatke sistema. TIPOVI HAKERA
Krekeri su informatički zanesenjaci koji pokušavaju istražiti nedovoljno poznate mogućnosti nove internetske tehnologije, a deo njih je motivisan kriminalnim pobudama. S obzirom na motive razlikujemo upravo hakere, tj. osobe koje iz neznanja ili znatiželje upadaju u tuđe sisteme bez namere da nanesu štetu, i krekere, tj. osobe s većim stepenom znanja koje svesno provaljuju u tuđe sisteme u većini slučajeva iz koristoljublja (neovlašteno kopiranje podataka, prenošenje zloćudnih programa, menjanje ili brisanje postojećih podataka. Krekere možemo podijeliti u tri grupe:
Ponekad vode prave međusobne “virtualne ratove”. Česti su i sukobi oko dokazivanja autorstva, a i međusobno se intenzivno špijuniraju. Komunikacija putem Interneta sve je prisutnija u savremenom obrazovnom i poslovnomokruženju.Za svaki ovaj oblik komunikacije postoji jedan ili više metoda za razmenu poruka putem Interneta. To mogu biti:
• forumi, • chat, • telefoniranje preko interneta, • društvene mreže, Zavisnost od interneta je psihički poremećaj, koji se manifestuje kao opsesivna želja da se provodi vreme na internetu. Osoba provodi mnogo vremena u aktivnostima vezanim za sadržaje na internetu, zanemaruje uobičajene aktivnosti poput druženja, poslovnih obaveza, učenja, kućnih poslova itd, i ima poteškoća da prekine internet aktivnosti, čak i kad sama prepozna da je vreme za to. Defektološko savetovalište Entera Defektološko savetovalište Entera osnovano je 2006. godine u Beogradu. Entera je ustanova savremenog tipa, koja se na jedan nov način bavi prevencijom i tretmanom tj. lečenjem bolesti zavisnosti i ostalih poremećaja u ponašanju.
Simtomi bolesti:
Deca ne shvataju ozbiljno mogućnosti zloupotrebe interneta, kao ni potencijalne posledice, a opet, spremni su da učestvuju u „igrama“ i „šalama“ koje su usmerene prema drugoj deci ne shvatajući da mogu da dovedu do povređenih osećanja, narušenog samopouzdanja, ozbiljnih trauma pa i do dramatičnih posledica... Veliki broj dece poznaje nekog iz okruženja ko je imao problem na internetu, a za mnoge od njih - guranje, ćuškanje i „malo“ tuče nije nasilje. Ovo su neki od zaključaka istraživanja koje je u razgovoru sa đacima osnovnih i srednjih škola u Vojvodini sprovela nevladina organizacija iz Novog Sada Centar za prevenciju devijantnog ponašanja kod mladih – Target http://bezbedaninternet.org/ koja se godinama bavi problemom nasilja i zlostavljanja među decom. Poput nekog kompjuterskog virusa velikom brzinom počeo je da se širi virus vršnjačkog nasilja na internetu - tzv. „sajber buling“ (cyber bulling). Fizičko nasilje dobilo je novi oblik sa kojim se susreću deca i mladi. Sa vršnjačkim nasiljem sretale su se i mnoge generacije unazad. Maltretiranja i vređanja vršnjaka dešavala su se mnogima. Za razliku od običnog „bulinga“, koji se dešava u školi ili na ulici, zbog mogućnosti koje pruža internet, žrtva sajber bulinga može da doživi neprijatnosti tokom celog dana jer nasilnik, skrivajući se iza anonimnosti koju pruža internet, često bude nepoznat i teško se otkriva njegov identitet. Vršnjačko nasilje na internetu podrazumeva slanje poruka putem interneta ili mobilnog telefona sa ciljem da povredi ili uznemiri neko dete. Nasilje se manifestuje kroz tekstualne ili video poruke, fotografije ili pozive kojim se šire nasilni i uvredljivi komentari o vršnjaku. Društvene mreže koriste se kao sredstvo za širenje nasilja jer omogućavaju da u kratkom vremenskom periodu veliki broj ljudi komentariše, vređa ili vidi fotografiju ili komentar. Konflikti koji ovako započinju uglavnom se završavaju fizičkim sukobima. Zapamtite ove savete:
obavezno pogledajte sledeći video: Elektronsko nasilje uključuje bilo kakav oblik slanja poruka putem interneta ili mobilnih telefona. Ima za cilj povređivanje, uznemiravanje ili bilo kakvo drugo nanošenje štete detetu, mladom ili odraslom čoveku koji ne može da se zaštiti od takvih postupaka. Pojavljuje se u obliku tekstualnih ili video poruka, fotografija ili poziva. Program Škola bez nasilja bori se i protiv ove vrste nasilja. U nastavku možete pročitati savete za prepoznavanje i sprečavanje elektronskog nasilja u vašem okruženju. (Izvor)
Šta sve spada u elektronsko nasilje?
Pitanje privatnosti i zaštite podataka na Internetu, naročito na Facebooku i ostalim društvenim mrežama, u proteklih nekoliko godina ne samo da ne gubi na važnosti, već se poteže u sve većem broju situacija koje sežu dalje od samih internetskih stranica i raznih aktivnosti na webu.
Zaštita ličnih podataka na društvenim mrežama, od pitanja upotrebe cookie-ja do slika, mišljenja i stavova, postala je preterano kompleksan problem da bi se većina ljudi njom pošteno pozabavila, jer razne postavke na Facebook-u i sličnim mrežama često zahtevaju više vremena i pažnje nego što su im oni spremni posvetiti. Tome ne pomaže ni činjenica da skrivanje korisničkih podataka nije u interesu većih društvenih mreža, jer one te podatke koriste kako bi ponudile ciljano oglašavanje velikim i malim preuzetnicima i fabrikama. Glavni razlog što uopšte možete koristiti sajtove poput Facebooka besplatno je upravo taj što oni oglašivačima prodaju pristup vama, te vašim interesima i navikama. Znakom „Stop“ će te dočekati postojeći zabranjeni sajtovi koje policija ima u svojoj evidenciji.
Ako slučajno naiđeš na neki od ovih domena koji nije tako obeležen, obrati se službi internet portala "Klikni bezbedno", koji je posvećen zaštiti dece na internetu ili neposredno Posebnom tužilaštvu za visokotehnološki kriminal. Kada je reč o sadržajima koji nisu izričito zabranjeni, ali se smatraju nepoželjnim, kao što su pornografija, uznemirujuće poruke, rasizam ili mržnja, kao i o sadržajima koji su neprihvatljivi za tebe, kao i za roditelja, možeš da aktiviraš opcije na svom pretraživaču ili da instaliraš odgovarajuće programe koji blokiraju određene vrste sajtova. Kako prepoznati nepoželjne sajtove? Nepoželjni sajtovi privlače korisnike interneta svojim dizajnom i efektima. Ovi sajtovi nemaju reklame, ali imaju iskačuće prozore koje kada kliknete, mogu skinuti viruse i spajver na računar. Čak i ako na prozoru postoji dugme za zatvaranje, moguće je da i ono služi kao mamac. Ako naiđeš na ovakav sajt, najbolje je da ga ne otvaraš (i ne klikaš ništa na njemu) i zatvoriš ceo web pretraživač. Pri korišćenju interneta su, uz sve njegove dobre i korisne strane , prisutne i neke opasnosti. Najčešće teškoće i opasnosti s kojima se mladi susreću su preplavljenost sadržajima i izloženost nasilju. Preplavljenost velikim količinama različitih informacija, teškoća da se iz njih izdvoji ono što ti je potrebno, teškoće procenjivanja istinitosti i važnosti pojedinih sadržaja i podataka, korišćenje interneta kao zamene za druženja u stvarnom svetu, nekritičko preuzimanje tuđih stavova i mišljenja (povodljivost), provođenje velike količine vremena na internetu… sve su to načini 'izgubljenosti na internetu'. Ove je poteškoće moguće izbeći ili rešiti učenjem i razvijanjem veštine uspešnog korišćenja interneta . Nasilje na internetu - preteće ili ucenjujuće poruke, uznemiravanje, vređanje, širenje neistina, objavljivanje privatnih podataka, montaže, seksualno uznemiravanje i slično - jednako je ozbiljno i nedopustivo kao i nasilje u stvarnom svijetu. Društvene stranice najčešće nemaju merne sigurnosti
Stranice takvog karaktera su doslovno procvetale zadnjih pet godina i, iako je za registraciju na nekima od njih potrebno imati minimalno 13 ili 14 godina, većina njih nema nikakve sigurnosne mere kojim bi proverili godine ljudi koji se prijavljuju. Stoga, teoretski govoreći, bilo ko se može registrovati i pretvarati se da je neko drugi. Prema istraživanjima koja su provedena roditelji najčešće ne znaju šta njihova deca rade, dok su s na internetu ili koliko su dugo tamo. U Americi se nedavno pojavio novi trend. Radi se o društvenim stranicama isključivo za dečji uzrast, čija popularnost konstantno raste. Specijalizovane su da primaju korisnike od 6 do 14 godina starosti, mahom dece koja koriste razne animirane likove za avatare te igraju različite igrice primerene njihovom uzrasti. Taj trend se polako, ali sigurno širi celim svetom pa se tako već sada isti primer može videti i u Velikoj Britaniji. No, opet se postavlja pitanje, želite li zbilja da se vaša deca igraju na internetu bez vaše kontrole? Online kupovina je nova opasnost na internetu Jednostavno i brz, a da li je i sigurno.
Chat je vrlo popularan kod mladih pa tako i vrlo privlačan za one koji žele nekom da naude. Nasilje na chetu najčešće podrazumeva preteće poruke koje jedna ili više osoba upućuju drugoj osobi/detetu. Problem: Facebook - društvena mreža na kojoj administratori ne uspevaju da u startu eleminišu profile i stranice koje krše pravila korišćenja, u našem kontekstu lažne profile, maliciozne aplikacije i profile koji šire govor mržnje ili vrše elektronsko nasilje. Pojam phishing (pecanje) se odnosi na pojam prevare u kojoj se osobe lažno predstavljaju, koristeći pritom lažne email poruke i web stranice s ciljem sticanja poverljivih informacija (broj kreditne kartice, lozinke...) Kradljivac takođe koristi gore navedenu metodu da korisnika zaintrigira sa veoma zanimljivim sadržajem, i u iščekivanju da što pre vidi taj sadržaj korisnik ne obrati pažnju da prepozna da je u pitanju prevara. Korisniku se pojavljuje stranica za ponovno logovanje, i kada korisnik unese svoje podatke, oni se prosleđuju kradljivcu, i na taj način dolazi do krađe i otimanja profila.
Hakerisanje je takođe oblik e-nasilja (ali je istovremeno visokotehnološki kriminal), kada hakeri koriste svoje napredno kompjutersko znanje i veštine da bi neovlašćeno ušli u tuđe kompjuterske sisteme i time naneli štetu korisniku ili ostvarili određenu dobit ili korist za sebe. Zaštita dece na Internetu podrazumeva fizičku, psihičku i moralnu bezbednost maloletnih lica tokom obavljanja svakodnevnih aktivnosti na Internetu (surfovanje, četovanje, korišćenje društveno-socijalnih mreža, online igrice). Cilj je zaštiti decu od neprimerenih sadržaja, negativnih efekata korišćenja Interneta i podići nivo svesti i znanja o tome na koji način virtuelna stvarnost utiče na decu i dokle smeju da se upuštaju u digitalni svet, a da to bude bezbedno i bez posledica. Facebook je internetska društvena mreža, koju je 2004. godine osnovao Mark Zuckerberg, bivši student Harvarda. U svojim počecima, Facebook je bio namenjen samo studentima fakulteta na Harvardu koji su tim putem mogli međusobno komunicirati i razmjenjivati informacije. Kasnije, mnogi drugi fakulteti, srednje škole i velike kompanije širom sveta priključile su se mreži. Danas ova web stranica ima više od 1 milijardu aktivnih korisnika. Facebook je ujedno najpopularnije mesto za objavljivanja fotografija, s više od 14 miliona novih dodanih fotografija dnevno. Jedna od posebnosti Facebooka je mogućnost kontrole privatnosti svakog korisnika. Prema vlastitim željama korisnik može sakriti svoj profil i fotografije od nepoznatih ljudi. Uprkos tome, Facebook se tokom svog postojanja našao na meti brojnih kritičara upravo zbog problema privatnosti korisnika, ali takođe i zbog pitanja cenzure. Kritike dolaze i zbog toga što su informacije koje korisnici odaju o sebi korištene za marketinška istraživanja, interne istrage fakulteta i kompanija, pa čak i policije. Uprkos kritikama, Facebook je danas najpopularniji servis za socijalizaciju s rastućim brojem korisnika te je čak prozvan i "novim Internetom", a Mark Zuckerberg ima nadimak "novi Bill Gates". O vrednosti Facebooka najbolje govori podatak da je Microsoft krajem 2007. godine platio 240 milijuna dolara za 1,6 % udela u deonicama. Dana 12. aprila 2012. Facebook je kupio Instagram za cenu od otprilike 1 milijardi američkih dolara. |